|
Autor Tim 1o1
|
Ako zelite da ikada ovladate radom sa nekim operativnim sistemom, tj. da ne budete vezani za svešcicu u kojoj stalno piše "pritisni Enter na kraju" iza svakog niza naredbi, morate makar malo znati o tome kako citava stvar radi - bar toliko koliko znate o automobilu koji vozite - ako ne znate da vaš automobil ima motor koji usisava gorivo i vazduh i pali ih svecicom slobodno prestanite da citate - korišcenje savremene tehnologije zahteva pre svega intelektualnu radoznalost i taj osnovni kvalitet ljudkog uma nikakvo citanje ne moze nadomestiti. Kad se racunar ukljuci, ucitava se u memoriju jezgro operativnog sistema (engl. kernel) koje je zapravo veliki program koji upravlja svim resursima racunara - diskovima, memorijom, štampacima, komunikacionim vezama, itd. Jezgro uvek stoji u memoriji i kod savremenog multitasking sistema kakav je Unix bitno je da se na nivou hardvera (obicno to radi sam procesor) moze zaštititi taj deo memorije tako da ni jedan drugi program nikad i nikako ne moze u njega upisati bilo šta. Time se obezbeduje pouzdanost sistema cak i kad se pokrene neispravan program koji, recimo, na DOS-u moze naciniti veliku štetu. Isti sistem koji štiti jezgro Unix-a koristi se i da štiti sve procese jedne od drugih, tj. deo memorije u kojem se nalaze, s tim što samo jezgro moze pristupati celoj memoriji. Jezgro se brine za uporedo izvršavanje procesa u kojem svaki dobija svoje parce vremena, kao i za upravljanje svim uredjajima. Upravljanje uredjajima donosi neke probleme vezane za velicinu jezgra. Naime, za svaki uredjaj mora postojati poseban program koji ze zove vozac (engl. driver) i koji prevodi standardizovane zahteve jezgra u specificne signale za upravljanje uredjajem, makar to bilo i samo prosledjivanje naredbe modemu ili inteligentnoj jedinici diska. Jezgro koje bi sadrzalo sve moguce vozace bilo bi preglomazno, pa zato administrator sistema, u sklopu instaliranja Unix-a, vrši povezivanje (linkovanje) onih vozaca koji su za dati sistem potrebni. Procitaj celo Objasnjenje.
|