|
Kako je nastao sistem kao sto
je UNIX? Prilicno neobicna istorija nastajanju UNIX-a znatno je uticala da njegov
oblik postane onakav kakav je sada.
Sredinom 60-ih godina ovog veka, AT&T Bell Laboratories (pored ostalih)
zapocele su da razvijaju nov operativni sistem, po imenu Multics. Namera je
bila da Multics velikom broju korisnika omoguci da koriste racunarske servise
kao utility programe, pri cemu bi ova usluga bila nesto nalik snabdevanju elektricnom
energijom. Mnogi od onih koji su u Bellovim laboratorijama doprineli razvoju
Multicsa kasnije su radili na UNIX-u.
Bell-ove laboratorije su se 1969 godine povukle iz projekta Multics i clanovi
tima koji je radio u Computing Science Research Center bili su ostavljeni bez
kompjuterskog okruzenja. Ken Thompson, Dennis Ritchie i drugi razvili su i simulirali
pocetni projekat file sistema, kasnije razvijenog u UNIX-ov file sistem. Rana
verzija ovog sistema razvijena je da bi se iskoristilo preimucstvo PDP-7 racunara,
kojim je ta grupa raspolagala.
Jedan od prvih projekata, koji je doprineo uspehu UNIX-a, bio je njegov razvoj
u pravcu obrade teksta za patentno odeljenje kompanije AT&T Ovaj projekat
je preselio UNIX na PDP-11, sto je, kao rezultat, imalo nastanak sistema poznatog
po svojim skromnim zahtevima. Kratko vreme posle toga razvijen je sada vec cuveni
programski jezik C i sam UNIX operativni sistem ponovo je napisan u jeziku C.
Ova, tada radikalna odluka o implementaciji, bila je jedan od faktora koji su
UNIX osposobili da postane otvoren sistem kakav je danas.
AT&T nije bio ovlascen za prodaju racunarskih sistema, zbog cega nije postojao
nacin da proda ovaj kreativan rad, koji je potekao iz Bellovih laboratorija.
Popularnost UNIX-a ipak je rasla, zahvaljujuéi njegovom internom koriscenju
u AT&T i cinjenici Sto je univerzitetima data licenca za njegovo koriscenie
u obrazovne svrhe. Do 1997. godine odobreno je izdavanje komercijalnih licenci
za UNIX i prvi njegov prodavac - Interactive Systems Coorporation poceo je da
prodaje UNIX sisteme za automatizaciju poslovanja.
Kasnije podverzije (release), koje je razvio AT&T (ili njegov naslednik,
UNIX System Laboratories, ciji je sada vlasnik Novell), ukljucivale su System
III i nekoliko podverzija System V Dve poslednje podverzije Systema V, Release
3 (SVR3.2) i Release 4 (SVR4; najnovija verzija SVR4 je SVR4.2) i dalje su popularne
za racunare ciji se tipovi protezu od PC-a do mainframe racunara.
Za koriscenje svih verzija UNIX-a, koje se zasnivaju na radu obavljenom u okviru
kompanije AT&T, potrebno je imati licencu sadasnjeg vlasnika, UNIX System
Laboratories.
Berkeley Software Distribution
Istrazivacka grupa je 1978. godine distribuciju UNIX-a prenela na UNIX Support
Group (USG) je distribuirala internu verziju po imenu Programmer's Workbench.
USG je 1982. godine uvela System III - u njega su ukljucene ideje preuzete iz
nekoliko razlicitih internih verzija i modifikacija UNIX-a, koje su razvile
razlicite grupe. USG je godinu dana kasnije objavila originalan UNIX System
V, koji je mogao agresivno da
nastupi na trzistu. Nizom kasnijih podverzija nastavljeno je uvodenje novih
funkcija preuzetih iz drugih verzija UNIX-a, ukljucujuci interne verzije potekle
iz istrazivacke grupe i iz Berkeley Software Distribution.
I dok je AT&T (kroz istrazivacku grupu i USG) razvijao UNIX, univerziteti,
koji su u obrazovne svrhe dobili licence, bili su daleko od toga da ostanu neaktivni.
Computer Science Research Group na University of California u Berkliju (UCB)
razvio je niz podverzija, poznatih pod imenom Berkeley Software Distribution,
ili BSD. Prvobitne PDP-11 modifikacije nazvane su 1BSD i 2BSD. Podrska Digital
Equipment Corporation VAX racunarima ukljucena je u 3BSD. VAX razvoj nastavio
se preko podverzija 4.0BSD, 4.1BSD, 4.2BSD i 4.3BSD, od kojih su sve (posebno
4.2 i 4.3) imale mnoge funkcije (i mnogo izvornog koda), ukljucene u komercijalne
produkte.
UNIX i standardi
Postojanje vise verzija UNIX-a, pri cemu razlicite varijante jedna drugu obogacuju,
dovelo je do toga da pojedine funkcije u razlicitim verzijama nisu iste. Sa
povecanjem popularnosti UNIX-a, i pojavila se zelja da se njegove funkcije standardizuju,
tako da korisnik UNIX-a, ili osoba koja ga razvija moze da se osloni na njih.
The Institute of Electrical and Electronic Engineering (IEEE) osnovao je niz
komiteta za standarde, sa ciljem da se definisu standardi za "Industrijski
priznat standard za interfejs za operativne sisteme, zasnovan na UNIX operativnom
sistemu". Za opsteg korisnika i onoga ko razvija softver znacajni su rezultati
dva komiteta: POSIX.1 komitet standardizuje interfejs za C biblioteku, koja
se koristi u pisanju programa za UNIX , a POSIX.2 komitet standardizuje komande
koje opstem korisniku stoje na raspolaganju za koriscenje.
U Evropi X/Open Consortium sastavlja zajedno razlicite standarde za UNIX, ukljucujuci
i tekuce pokusaje za specifikaciju Common Open System Environment (COSE). X/Open
publikuje seriju specifikacija, cije je ime X/Open Portability. Popularan standard,
kao rezultat ovih napora, je MOTIF korisnicki interfejs.
Vlada Sjedinjenih Drzava specificirala je niz standarda zasnovanih na XPG i
POSIX uslovima. FIPS 151-2 trenutno specificira uslove koje treba da zadovolje
otvoreni sistemi za savezne potrebe.
Razliciti komercijalni konzorcijumi takode su pokusavali da postignu sporazum
o standardu za UNIX. I oni, medutim, moraju da se priklone prihvacenim i stabilnim
rezultatima, kao polaznoj osnovi.
UNIX za mainframe racunare i radne
stanice
Mnogi prodavci mainframe racunara i radnih stanica prave verziju UNIX-a za svoje
masine.
UNIX za Intelove platforme
Zahvaljujuéi velikoj popularnosti personalnih racunara, postoje mnoge
verzije UNIX-a za Intelove platforme. Postupak biranja verzije i pokusaji da
se pronade odgovarajuci softver za izabranu verziju mogu da zahtevaju posebnu
paznju i vestinu, zato sto u oblasti UNIX delatnosti nije doneta odluka o potpunom
binarnom standardu za tu platformu. Postoje dve osnovne kategorije UNIX sistema
za Intelovu platformu: sistemi koji se zasnivaju na SVR4 i stariji, vise prihvaceni
SVR3.2 sistemi.
Medu prodavcima SVR4 nalaze se NCR, IBM, Sequent, SunSoft (koji prodaje Solaris
za Intel) i Novell (koji prodaje UnixWare). Santa Cruz Operation (SCO) je glavni
prodavac za SVR3.2 sisteme.
Izvorne verzije UNIX a
Napravljeno je nekoliko verzija UNIX-a i drugih sistema izgradenih na principu
UNIX-a, koji su besplatni, ili izuzetno jeftini i ukljucuju izvorni kod. Ove
verzije su postale posebno privlacne za hobiste modernog doba, koji sada, uz
male investicije, mogu kod svojih kuca da koriste UNIX sistem. To im pruza siroke
mogucnosti za eksperimentisanje sa operativnim sistemima, ili za unogenje odgovarajucih
izmena, koje su u skladu sa njihovim potrebama.
Jedan od prvih sistema koji su izgradeni na principu UNIX-a bio je MINIX, koji
je napravio Andrew Tanenbaum. Poslednja verzija MINIX-a moze da se nabavi kod
izdavaca. MINIX moze da se nabavi u binarnom obliku za nekoliko masina (PC,
Amiga, Atari, Macintosh i SPARCStation).
Najpopularnija izvorna verzija UNIX-a je Linux. U celosti ga je kreirao i napravio
Linus Torvalds, kao besplatnu zamenu za UNIX, a orijentisan je ka ispunjavanju
POSIX uslova. I sam Linux je proizveo neke varijante. To su, uglavnom, verzije
koje, u zamenu za licencu koja se placa, nude dodatnu podrsku, ili alate. Linux
se pojavio kao serverska platforma - ona predstavlja izbor za provajdere Internet
servisa male i srednje velicine i web servere.
Izmene u UNIX u
Mnogi koji razmisljaju o prelasku na UNIX imaju znacajnu bazu MS-DOS i Microsoft
Windows aplikacija (koja se nalazi na PC-ima). U vise navrata ulagan je napor
da se na UNIX-u naprave programi, ili programski paketi koji bi olaksali ovu
migraciju, omogucavajuci korisnicima da im se postojece DOS i Windows aplikacije
izvode na istoj masini na kojoj je podignut UNIX. S obzirom da Microsoft razvija
svoje Windows i Windows NT operativne sisteme, situacija na ovom trzistu brzo
se menja.
Pozdrav
|