Glavna arrow Windows arrow Konfiguracije arrow Instaliranje i upravljanjem servisom daljinskog pristupa na Windowsu serveru 2003. petak 25 jul 2008 
Sadrzaj
Glavna
Forum
Linux/Unix
Windows
Mreze
Sigurnost
Hardware
Knjige
Mobilni/PDA
Preuzimanje
Whois
Web Alati
Adresar
Galerija
Pretraga
E-mail
Kontakt
Pristup





Zaboravili ste lozinku?
Nemate nalog? Napravite nalog
 
samo po 1o1.com
po celom SCG web-u
Instaliranje i upravljanjem servisom daljinskog pristupa na Windowsu serveru 2003. | Štampaj |
Autor Tim 1o1   
Izgleda kao da je jos pre samo nekoliko godina koncept daljinske obrade podataka ili mogucnosti dial-up povezivanja bio relativno nepoznat. Za veci deo sveta jos uvek nije postojao Internet, jos nije bila rodjena ideja o radu od kuce, a e-mail nije postojao. Mogucnost daljinskog povezivanja i dial-up modemi jos uvek su bili nejasne, misteriozne tehnologije, barem sa stanovista prosecnog korisnika. Od pocetaka, kada su se smatrali alatkama poslovnih i tehnicki orijentisanih ljudi pomocu kojih su jednostavno uzimali "podatke" sa jedne lokacije na drugu, ovi koncepti su danas svakodnevni deo zivota cak i nasih baka i deka.
Tehnologija je neverovatno izmenila svet, ali zadivljujuci su nacini "povezivanja" ljudi danasnjice (ili, barem, mogu da budu ako to zele). Kucni kompjuteri su postali uobicajena pojava, a prosecni kucni korisnik sada moze bez ikakvih problema da sebi priusti dial-up modem prakticno po istoj ceni kao i jedan toster ili CD plejer. Zaposleni poseduju kompletnu opremu, od laptopova do palmtopova, i sa njima odlaze na put, radeci pod istim uslovima i dok su na putu i dok su u svojoj kancelariji. Bilo kako, ovaj tehnoloski prodor doveo je do postavljanja zahteva za lakim povezivanjem - u svakom trenutku i svuda.
Ovi zahtevi su znacajno opteretili sistem administratore. Tipicni administrator je sada, pored kontrolisanja svega sto se desava unutar kancelarije, morao da vodi racuna i o onome sto se desava izvan kancelarije. Na zalost, jos uvek ne postoji magicno resenje za svakoga (sumnjam da ce ikada i postojati), ali, u Microsoftu su dizajnirali servis daljinskog pristupa (Remote Access Service - RAS) i poboljsali ga s godinama, tako da administratori danas lakse izlaze na kraj sa nekim zahtevima.
Originalno razvijen u ranim danima Windowsa NT, RAS je inicijalno predvi|en kao deo osnovnog operativnog sistema. Uvek sam sumnjao da je razlog za to (barem delimicno) bila ideja da se NT ucini konkurentnijim sa drugim mreznim operativnim sistemima na trzistu - tj. Novellovim. Kada se pojavila daljinska obrada podataka, Novell je bio vodeci igrac na trzistu mreznih operativnih sistema i razvili su dodatke kao sto je NetWare Connect koji podrzava dial-up konekcije na NetWare mrezama. Proizvodi kao sto je NetWare Connect dobro su funkcionisali i omogucavali povezivanje korisnika na zadovoljavajucem nivou, ali morali su da se kupuju zasebno, a cene licenci su rasle proporcionalno broju simultanih dial-in konekcija koje je trebalo podrzati.
Iako ne mogu da budem apsolutno siguran da je to bio razlog zbog kog je Microsoft besplatno ugradio RAS u operativni sistem, ipak predstavlja opravdanu pretpostavku. Kao sto su brojni skoriji sudski procesi pokazali, "umotavanje" je popularna Microsoftova taktika za prodor na trziste. Ja licno znam nekoliko organizacija koje su pocele da razvijaju NT u "svojim ranim danima", upravo zbog velikog broja stvari koje su bile ukljucene u operativni sistem - stvari koje bi se morale placati zasebno, da se koristio bilo koji drugi mrezni operativni sistem. Bez obzira na prave razloge, NT je poceo da hvata zalet, a mogucnosti RAS-a su bile sve vece sa svakom novom verzijom operativnog sistema.
Microsoft je poboljsavao RAS sa svakom novom verzijom Windowsa NT, do te mere da je prerastao u kompletno opremljenu platformu za daljinski pristup, sposobnu da ispunjava zahteve cak i najzahtevnijih okruzenja. U vreme kada je objavljen Windows NT 4, RAS je bio solidan, pouzdan deo NT operativnog sistema. Internetu je trebalo nekoliko godina za prelazak sa vladinih i edukacionih okruzenja u komercijalni svet, i postajao je sve uobicajenija stvar za ljude koji su pokusavali da prenesu svoja ulaganja u povezivanje preko Interneta, kako bi se zadovoljile njihove potrebe za daljinskim pristupom. Uz verziju NT 4, Microsoft ukljucuje Point-to-Point Tunneling Protocol kao nacin za enkapsulaciju RAS paketa i njihovo slanje preko Interneta umesto modema.Fraza "virtuelno privatno umrezavanje" postaje deo recnika mreznih administratora, a Microsoft je poboljsao mogucnosti virtuelnog privatnog umrezavanja za NT 4 kasnijim azuriranjem servisa koji sada ukljucuje i rutiranje, pod nazivom Routing and Remote Access Service (RRAS).
Sa pojavom Windows Servera 2003, Microsoft je objavio najsveobuhvatniji niz mogucnosti daljinskog pristupa, konsolidujuci sve prethodne tehnologije i kapacitete u jedan lako upotrebljivi interfejs. Ali, sa tolikim brojem raspolozivih opcija, ponekad je tesko izabrati najbolje resenje. Na narednim stranicama cemo objasniti moguce opcije, neke uobicajene scenarije na koje cete verovatno naici, i resenja za te probleme.
Uobicajene aplikacije za servis daljinskog pristupa
U svrhu ove diskusije, pretpostavicemo da je servis daljinskog pristupa (Remote Access Service) podeljen u dve razlicite funkcije: prihvatanje dolazecih poziva i postavljanje odlazecih poziva. Microsoft sada obicno drugu funkciju naziva Dial-Up Networking (skraceno DUN), a primanje dolazecih poziva skoro uvek se nazivalo servisom daljinskog pristupa (Remote Access Service ili RAS). Iako RAS i DUN koriste isti setup i neke instalacione rutine, kada vidite referencu za DUN, mozete da pretpostavite da se radi o odlazecem pozivu.
Uz to pojasnjenje, pogledajmo neke zadatke koje mozete da ostvarite pomocu servisa daljinskog pristupa (Remote Access Service) u okviru Windows Servera 2003.
Procitaj ceo tekst 92 strana.
 
: Glavna :: Forum :: Linux/Unix :: Windows :: Mreze :: Sigurnost :: Hardware :: Knjige :: Mobilni/PDA :: Preuzimanje :
Powered by 1o1
PodignimoStupove!