Ovo poglavlje je namenjeno onima koji na svojim mrezama imaju obe vrste servera, i Server 2003 i NetWare. Iako je uvek moguce sve servere prebaciti na Windows Server, ponekad postoje opravdani razlozi protiv - najbolji razlog je to sto se Novell NetWare pokrece (i to dobro) na kompjuterima na kojima nije moguce pokretati Server 2003. Za prelazak na Server 2003 bila bi potrebna nova oprema. Iskreno govoreci, ako su NetWare serveri funkcionalni, zasto ih uklanjati? Integracija moze da bude najjeftiniji, najpogodniji i najefikasniji nacin da izvucete maksimum iz postojecih resursa. Zato ce ovo poglavlje obuhvatiti ono sto je preostalo od Windowsove integracije komponenti sa NetWare - i sta je Novell ucinio kako bi se kompenzovao nedostatak Microsoftove podrske za NetWare.
Da bismo bili sigurni da polazimo sa iste pozicije, najpre cu obraditi neku opstu NetWare terminologiju i osnovne koncepte, pre nego sto stvarno predem na integraciju. Mnogo je lakse ako znate o cemu govorim pre nego sto predem na konkretne instrukcije o tome sta treba da uradite. Izvinjavam se svim novajlijama u CNE-u. Pokusacu da budem sto sazetiji.
Da li ste nekada pokusali da kupite verziju radne stanice za NetWare? Znate, pozovete svog lokalnog prodavca softvera i pitate ga kako se krecu cene za NetWare 6 radnu stanicu. Jedno je sigurno, nece Vas pitati da li Vas interesuje profesionalno ili kucno izdanje.
NetWare je oduvek bio proizvod namenjen samo za servere. Od samog pocetka, u Novellu su nastojali da stvari odrze sto jednostavnijim. NetWare je mrezni operativni sistem koji klijentima obezbeduje fajlove, stampace i slicno. Istinski server. Nema pasijansa, ni tekstualnog procesora. Sve do skoro bio je upravljan kroz menije. Procesorska snaga nije trosena na iscrtavanje prozora.
To je bila i snaga i slabost ovog operativnog sistema. Vidite, NetWare je server koji opsluzuje klijente. Sve klijente. DOS, Unix, Macintosh, Windows bilo koje vrste. Napravljen je tako, sa ugradenom podrskom za razlictite klijente. Integracija je pravilo po kom NetWare funkcionise. Ali, nastojanje da se kupi radna stanica sa operativnim sistemom koji je dizajniran da bude klijent odredenog servera prilicno je preterano. Zbog toga Windows dominira u svetu umrezavanja.
Da bi Unix, Mac, DOS ili Windows 95 do XP radna stanica pristupala NetWare serveru, morate je uciniti NetWare klijentom. Za to je dovoljno samo da instalirate odgovarajuci klijentski softver na izabranoj radnoj stanici. Kada se softver instalira, mozete da se ulogujete na NetWare server i da pristupate njegovim resursima. Softver cini klijenta. NetWare nudi klijentski softver sa svog web sajta. (Mozda ce biti potrebno malo vise pretrazivanja ako zelite da koristite DOS klijenta. Klijent je dostupan sa stranice sa kul resenjima/kul alatkama.)
Sada, zasto bi Microsoft hteo da kreira sopstvene alatke za integraciju sa NetWareom? Ako je to Novell vec odradio, u cemu je poenta? Zapravo, u dve stvari: kao prvo, Novellov klijentski softver za Windows nije bio bez propusta. Kao drugo, Microsoft je video jos jednu sansu da servisira svoje potrosace i tako osvoji jos jedan deo trzista. Zbog toga je Microsoft u svoje operativne sisteme (i server i radne stanice) dodao komponentu Client for NetWare.
Zbog toga Windows podrzava njihovu verziju Novellovog IPX/SPX mreznog protokola, kog nazivaju NWLink. To, zajedno sa njihovim dizajnom Novellovog klijenta, omogucava pristup Windows masina NetWare fajlovima bez potrebe za koriscenjem bilo cega osim Microsoftovih proizvoda.
Naravno, postoji i jedna manja smetnja, a to je sto klijentski softver mora da se instalira (ili da se doda Windows komponenta) na svim masinama kojima je potreban. Mozete da koristite Novell klijenta, mozete da koristite Windows klijenta, ali u svakom slucaju na svakoj radnoj stanici morate da imate klijentski softver.
Tako je kreiran servis Gateway za NetWare. Ovaj servis je dostupan za NT i 2000, ali ne i za Server 2003. Servis Gateway masinama koje nemaju instaliran NetWare klijentski softver omogucava pristup fajlovima na NetWare serveru. Servis Gateway koristi Windows server za upravljanje zajednickim NetWare tackama ako su smestene na samom Windows serveru. Potpuno je transparentan za radne stanice i uklanja potrebu za ucitavanjem klijentskog softvera.
Na zalost, Server 2003 nema servis Gateway za NetWare. Ipak, cudno je da i pored toga moze da bude NetWare klijent. Siguran sam da ce nas to sve ohrabriti.
Takode, postoji jedna interesantna cinjenica. Recimo da zelite da precete sa NetWare servera na Windows Server. Mogao bih sa sigurnoscu pretpostaviti da bi u Microsoftu bili odusevljeni tom idejom i da bi sigurno obezbedili softver koji to omogucava. Besplatno na CD-u, ili za preuzimanje sa njihovog web sajta.
Pogresio bih.
Originalno, Windows NT je imao softver za migraciju na Server CD-u. Beta verzija Windowsa 2000 takode je imala odgovarajuci softver na CD-u. Ali, u vreme kada se Windows 2000 nasao u maloprodaji, sa CD-a su izbaceni Directory Service Migration Tool (DSMT) i File Migration Utility (FMU), zajedno sa jos par alatki mogli su da se kupe za oko $200 (uzmi ili ostavi, ovo mozete da proverite i kod svog prodavca) pod nazivom "Servisi za NetWare". Dakle, prelazak na Windows nije u potpunosti isplativ.
Ako nameravate da odustanete od ideje da instalirate Client for NetWare na svim radnim stanicama i serverima radi pristupa NetWare fajlovima, predomislite se. Novell je obezbedio centralizovano upravljanje pristupom klijenta sa NetWare servera, izbegavajuci klijentski softver u potpunosti. Kreirali su Native File Access (NFA), tako da Windows klijenti mogu da pristupaju serverima kao da se radi o Server 2003 serverima. I, posto su izuzetno temeljni, u Novellu su obezbedili i NFA za Unix i Macintosh. (Ne kazem da ce Vam biti neophodni, ali cisto da napomenem.) Imajte na umu, NFA je relativno nov i zato funkcionise tek na NetWare 5.1 (uz Service Pack 3 ili noviji) i 6 (ugraden). Mislim da ne treba napominjati da ce verovatno biti dostupan na svim novim verzijama NOS-a.
Procitajte ceo tekst 18 strana.