|
Pre nego sto predemo na disk
formate, razmotrimo ukratko vezu izmedu Win2K/XP i hard diskova, odnosno zasto
ta veza cini neophodnim izvrsavanje odredenih poslova.
Hard disk predstavlja ne jedan, vec vise diskova koji se oznacavaju kao tanjirici/plocice
(platters). Svaki od njih je podeljen na dva nacina: klinovima u obliku radijalnih
isecaka i koncentricnim kruznicama. Oblasti koje su definisane presecima tih delova
nazivaju se sektorima, koji predstavljaju fizicke jedinice za smestanje podataka
na hard disku. Svaki sektor na disku normalno ima velicinu od 512 bajta.
Win2K/XP "ne zna" kakva je struktura tih sektora. Da bi se omogucilo
da Win2K/XP komponente koje sluze za snimanje fajlova to mogu i raditi, odnosno
da bi se, sa druge strane, sa diska podaci mogli i preuzimati, potrebno je da
Win2K/XP postavi neku logicku strukturu preko fizicke strukture diska. Ta logicka
struktura se oznacava kao disk format i njome se sektori grupisu u logicke jedinice
koje se oznacavaju kao klasteri. Broj sektora u klasteru varira, sto zavisi od
velicine particija na disku (ukoliko su svi ostali parametri isti, veci diskovi
obicno imaju vise sektora po jednom klasteru) i tu se sada koriste disk formati.
U svakom fajl sistemu koji podrzava Win2K svi klasteri imaju najmanje jedan sektor.
Klaster je najmanja organizaciona jedinica koju fajl sistem mole prepoznati (kojoj
moze pristupiti), sto znaci da po jednom klasteru mozete snimiti samo jedan fajl.
Ukoliko je fajl isuvise veliki, da bi mogao da se smesti u jednom klasteru, on
ce se raspodeliti na vise klastera, koji su jedni drugima blizi sto je moguce
vise. Ukoliko je fajl manji od velicine klastera, on ce se smestiti u jedan klaster,
a sav ostali neupotrebljeni prostor u klasteru je neiskoriscen. Veci klasteri
smanjuju mogucnost da ce fajl biti fragmentisan (podeljen na delove u vise klastera)
generalno gledano, sa manjim klasterima se ima efikasnije iskoriscenje prostora
na hard disku.
Formatiranje diska
Win2K je prva generacija NT operativnih sistema u kome je moguce formatiranje
drajva u toku njegovog kreiranja u Disk Management alatki. Medutim, drajvovi
se jos uvek mogu formatirati i iz Explorer-a i iz komandnog prompta, kako se
to radilo u NT-u 4.
Disk formati koje podrzava Win2K/XP
Win2K/XP podrzava tri disk formata: stari FAT format, koji obuhvata i podrsku
fajlova sa dugackim nazivom, FAT32 format, koji je uveden u Windows-u 95 OSR2
i osavremenjenu verziju NTFS formata, koji postoji od NT 3.1 verzije.
FAT i FAT32 FAT je dalji predak ("deda") Microsoft-ovih fajl sistema,
koga podrzavaju svi Microsoft-ovi operativni sistemi.Ovaj format koristi jednostavan
katalog, koji se oznacava kao tabela alociranja/dodeljivanja fajlova (file allocation
table), da bi utvrdio u kom klasteru, ili u kojim klasterima, je smesten neki
fajl. Ukoliko je fajl smesten u vise od jednog klastera, tada ce svaki klaster
imati i "pokazivac" (pointer) ka sledecem klasteru u kome je smesten
deo tog istog fajla, sve dok se ne dode do poslednjeg klastera u kome se nalazi
End of File marker/oznaka tog fajla.
FAT i FAT32 imaju mnogo toga zajednickog: jednostavan set atributa kojima se
oznacavaju datumi kreiranja i pristupa fajlovima, kao i podesenja sakrivenih
(hidden), arhiviranih (archive), sistemskih (system) i samo-za-ocitavanje (read-only)
bitova. Glavna razlika izmedu FAT i FAT32 formata je u relativnoj velicini klastera.
FAT je zapravo FAT16, sto znaci da ovaj format koristi 16-to bitnu semu adresiranja
koja omogucuje adresiranje do 216 (65536) klastera. Da bi se ovim formatom mogli
adresirati veoma veliki drajvovi u kojima se nalazi mnogo sektora, FAT te sektore
mora organizovati u veoma velike klastere, pri cemu ne postoji mogucnost formatiranja
volumea veceg od 4GB.
Za razliku od FAT formata, FAT32 format ima 32-bitnu semu adresiranja, sto znaci
da se ovim formatom moze kontrolisati do 232 (4.294.967.296) klastera. Zbog
toga, FAT32 moze koristiti mnogo manje klastere, cak i na veoma velikim volume-ima;
na volume-ima do 8GB, mogu se koristiti klasteri od 4KB. Osim te razlike, FAT32
je isti kao i FAT format.Glavni razlog zasto se FAT i FAT32 disk formati jos
uvek nalaze u Win2K/XP sistemu je kompatibilnost sa drugim (prethodnim) operativnim
sistemima. U najvecem broju slucajeva, prednosti koje ima NTFS format ce prevagnuti
da to bude Vas izbor disk formata za fajl sistem servera.
NTFS NTFS je sistem koji je posebno projektovan za koriscenje u Win2K/xp i
NT Server operativnim sistemima:
-NTFS je projektovan u smislu boljeg obezbedenja sistema (mogu se podesavati
dozvole pristupa fajlovima); FAT i FAT32 formati nemaju te mogucnosti. (Medutim,
i u FAT sistemu se moze ograniciti pristup direktorijumima koji se trebaju deliti
- shared directories).
-Samo na NTFS drajvovima je podrzano Win2K/XP sifrovanje (encription) fajlova,
postavljanje kvota na disku, montiranje/mapiranje drajvova i komprimovanje podataka.
Samo drajvovi formatirani u NTFS-u se mogu prosiriti.
-NTFS cuva i log (zapis) svih aktivnosti, koji se u slucaju nestanka napona,
ili neke druge vrste prekida moze iskoristiti za obnavljanje sadrzaja na disku.
Time se ne menjaju podaci na NTFS drajvovima, ali se, ukoliko do prekida dode
na sredini operacije zapisivanja/snimanja, struktura drajva moze obnoviti. Time
se drajvovi stite i od takvih gresaka.
Win2K/XP koristi kasniju verziju NTFS-a, u odnosu na verziju koju koristi NT
4. I ne samo to, ukoliko Win2K/XP instalirate na masini na kojoj se vec nalazi
NT 4, Win2K/XP ce postojece NTFS drajvove automatski nadgraditi na NTFS 5 drajvove,
nakon cega ti drajvovi vise nece biti prepoznatljivi za NT 4 sistem.
Dobra novost je to sto NT 4 moze obavljati ocitavanje i snimanje i na kasnijim
verzijama NTFS-a, ukoliko instalirate Service Pack 4, ili neku naknadnu verziju
ovog programa. Da bi podesili dualni (dual-boot) sistem, potrebno je da instalirate
NT 4, zatim da instalirate SP4 i tek onda Win2K/XP. Na taj nacin, kada u sistemu
postoje i NTFS drajvovi, bidete u mogucnosti da NT 4 sistemom ocitavate i NTFS
drajvove.
Konvencije imenovanja fajiova sa dugackim nazivom
Svi disk formati u Win2K sistemu podrzavaju dugacke nazive fajlova. Cak i FAT
format koristi ekstenzije koje to omogucuju. Nazivi fajlova u Win2K sistemu
mogu imati do 256 karaktera, ukljucujuci tu ekstenziju, razmake i tacke za odvajanje.
U dugim nazivima fajlova, mogu se koristiti sva mala, ili velika slova/karakteri,
osim sledecih, koji za Win2K/XP imaju posebna znacenja:
?"/<>*:|
Bez obzira na to sto NTFS podrzava dugacke nazive fajlova i tu se odrzava kompatibilnost
sa DOS-om, tako sto se automatski generisu i konvencionalni FAT nazivi svih
fajlova. Medutim, to nije obostrani proces, tako da fajl ne treba da snimate
sa dugackim nazivom, ukoliko radite sa aplikacijom koja ne podrzava dugacke
nazive fajlova, jer de inace umesto punog naziva fajla, biti naveden njegov
skraceni naziv. Tada, ukoliko to zelite, u aplikaciji koja ne podrzava dugacke
nazive fajlova mozete fajl snimiti sa kratkim nazivom i time obrisati sve memorijske
zapise dugackog naziva fajla. Podaci u tom fajlu tada nece biti obrisani, samo
ce se izmeniti opisni naziv fajla.
Kada fajl sa dugackim nazivom konvertujete u fajl sa kratkim nazivom, Win2K
de uraditi sledece:
-Uklonice razmake (spaces).
-Uklonice sve tacke (periods), osim zadnje tacke iza koje sledi neki karakter
- tacke koja obelezava pocetak ekstenzije fajla.
-Uklonice sve karaktere koji nisu dozvoljeni u DOS nazivima fajlova i njih de
konvertovati u crtice za podvlacenje (underscores).
-Konvertovace naziv, tako da on ima sest karaktera nakon kojih se na kraju dodaje
tilda i broj.
-Skratice (odseci ce) ekstenziju, tako da ona ima samo tri karaktera.
Posto sada znate kako se fajlovi sa dugackim nazivom konvertuju prema "8.3"
konvenciji (8 karaktera za naziv i tri za ekstenziju), potrebno je da budete
pazljivi kada koristite dugacke nazive za fajlove, jer bi ukupan naziv fajla
u obe verzije zapisa trebao da ima neki smisao. Na primer, neki fajl mozete
imenovati kao PRSNLLETPersonal letters file. D0C, pa ce njegov skradeni naziv
biti PRSNLL--1. DOC.
Flopi disk se ne moze formatirati u NTFS formatu. Postoji dobar razlog za to:
NTFS fajl struktura je kompleksna, jer se njome omogucuje brzo i lako pronalazenje
podataka na velikim diskovima, ali je za nju potrebno imati vise prostora na
disku nego sto se na flopi disku moze odvojiti. Flopi diskovima nije potreban
NTFS format.
Medutim, Vi mozete kreirati fajlove sa dugackim nazivima i na flopi diskovima,
jer Win2K/XP verzija FAT-a podrzava nazive fajlova koji imaju do 256 karaktera.
Win2K/XP ima dva naziva za flopi fajlove, dugacki naziv koji ste fajlu Vi i
dodelili, kao i skraceni, 8.3 naziv. DOS "vidi" kraci, 8.3 naziv,
cime se omogucuje rad sa fajlovima koji pod Win2K sistemom imaju dugacke nazive,
a u DOS-u kratke.
Koji fajl sistem koristiti? Koji fajl sistem treba koristiti? U Tabeli 1.1
dato je kratko poredenje NTFS i FAT fajl sistema.
Tabela 1.1: Poredenje NTFS i FAT fajl sistema u WIN2K
NTFS FAT32 FAT
Duzina naziva fajla 256 karaktera 256 karaktera 256 karaktera pod Windows-om
9x, NT-om i u Win2K; 8.3 pod DOS-om
Fajl atributi Prosireni Ograniceni Ograniceni
Pridruieni operativni sistem Win2K i Windows NT Win2K, Win98, DOS
Win 95 OSR2
Organizacija Ima strukturu Ima centralno Ima centralno locirani
"stable" (tree) locirani meni meni
Softverska RAID podrska? Da Da Da
Raspoloziv kada se racunar Ne Ne Da
startuje u DOS-u, sa flopi
diskete
Maksimalna podrzana 1024GB 32BG (ne moze 4GB
velicina drajva formatirati drajvove
manje od 512MB)
Velicina klastera na 2KB 4KB 32kB
1GB-nom drajvu
Kada ne treba koristiti NTFS? Jedina situacija kada NTFS nece funkcionisati
je kada na istom racunaru na kome imate Win2K/xp sistem, treba podrzati i drugi
operativni sistem. FAT je dosta podrzan od strane raznih operativnih sistema,
tako da bi ga trebalo koristiti na svim drajvovima kojima na istom racunaru
pristupaju i drugi operativni sistemi. (podsecam Vas, te drajvove, takode, treba
staviti na bazicni disk.) Izuzetak su Windows 98 i Windows 95 OSR2 operativni
sistemi. FAT32 ima mnogo bolje iskoriscenje prostora, tako da bi FAT32 trebalo
koristiti na drajvovima koji treba da stoje na raspolaganju i Win2K i Windows
9x operativnim sistemima. FAT32 drajvovi se ne mogu ocitati u NT-u 4 bez FAT32
podrske, koja se moze naci na www.sysinternals.com, tako da, ukoliko treba podatke
cuvati za NT 4, Windows 9x i Win2K sisteme, potrebno je da se koristi FAT fajl
sistem.
Da li treba ostaviti FAT particije?
Jedini problem koji se ima u slucaju da se svi sistemski fajlovi i instalacioni
fajlovi cuvaju na FAT formatiranoj particiji je u tome sto je to enormno tracenje
prostora na disku. Kao i svi mi i Win2K/NT je postajao sve "deblji"
sa staroscu. Direktorijum I386 na Win2K CD-u zauzima 327MB. NTFS formatirani
Win2K sistemski direktorijum na Win2K serveru - bez I386 direktorijuma - ima
oko 850MB. (Poredenja radi, FAT formatirana sistemska particija nakon instalisan)a
Windows-a NT 4, a ja imam Terminal Server Edition verziju, je 427MB, bez instalacionih
fajlova.) Da bih bio siguran da necu ostati bez prostora, potrebno je da tada
moja sistemska particija bude velika barem 2GB. Particija od 2GB se jedva moze
formatirati u FAT formatu. To je najveca kolicina prostora koju FAT moze "videti"
pod Win2K/ operativnim sistemom. Medutim, ne isplati se to raditi. FAT fajl
sistem na velikim particijama nema dobro iskoriscenje prostora, jer disk organizuje
u
veoma velikim klasterima. Odnosno, mozda ni 2GB prostora nece biti dovoljno
za smestanje sistemskih fajlova.
Zbog takvih, "naraslih" problema, Win2K/XP ima novu alatku pod nazivom
Recovery Console, koja eliminise potrebu za FAT formatiranjem sistemskog drajva.Ukratko
receno, ova alatka se moze iskoristiti za rad sa sistemskim direktorijumom i
za "opravke" na njemu. Do ove alatke se mole doci preko Win2K Setup
programa, pa tako sve dok imate originalni CD, ili Setup boot flopi disk, mozete
koristiti Recovery Console i njome otkloniti neke od problema.
Bila FAT sistemska particija, ili ne, uvek je dobro iskopirati instalacione
fajlove na hard disk. Na taj nacin uvek imate pristupacnu kopiju, kad god je
potrebno instalirati neki novi drajver, ili usluzni program.
Koriscenje alatki za formatiranje
Formatiranje drajva van Disk Management alatke je jednostavno. Ukoliko u Exploreru
pristupite nekom neformatiranom drajvu (drajvu koji ste kreirali, ali ga niste
i formatirali), pojavice se poruka u kojoj se kaze da disk (zapravo drajv, ali
se ipak koristi red "disk") nije formatiran, zajedno sa pitanjem da
li zelite da sada obavite formatiranje. Kliknite na Yes, kao bi formatirali
disk, nakon dega ce se otvoriti Format polje dijaloga
U Format polju dijaloga, treba da izaberete fajl sistem koji zelite koristiti
na particiji: FAT (podrazumevano podesenje, iz nekog razloga), FAT32, ili NTFS.
Ukoliko izaberete NTFS, mozete izmeniti cak i velicinu klastera, ali ipak nemojte
to raditi. Podrazumevano podesenje (klastera) je sasvim dobro za vecinu potreba.
Radi najboljeg obezbedenja podataka, neka sve Vase particije budu u NTFS formatu,
koji je lokalno (na racunaru) pristupacan Win2K i NT-u uz Service Pack 4, ili
neku kasniju verziju, a preko mreze svim operativnim sistemima. Jedini izuzetak
je situacija u kojoj radite na dualnoj (dual boot) masini, kada je potrebno
da na disku imate fajl sistem koji oba operativna sistema mogu koristititi.
Recovery Console sada omogucuje da sistemska particija ne mora biti u FAT formatu,
da bi mogla da se obnovi (recovery) u slucajevima kada je to potrebno.
Formatiranje u Win2K/XP sistemu je malo drugacije od formatiranja u NT-u. Kao
prvo, pouzdani (fault-tolerant) drajvovi mogu koristiti bilo koji format koji
Win2K/XP podrzava, ne samo NTFS. (Ipak je najbolje koristiti NTFS format. Mogucnost
belezenja transakcija (transaction logging) u NTFS disk formatu, koja cini disk
"otpornim" na takve kvarove koji disk mogu uciniti neupotrebljivim,
je pogodna opcija za pouzdane (fault-tolerant) drajvove. FAT32 i FAT formati
ne podrzavaju Win2K disk kompresiju i mnogo gore iskoriscavaju prostor na disku
u odnosu na NTFS disk format.) I kao drugo, tada se moze koristiti i Quick Format
opcija kojom se moze formatirati i drajv na nekom drugom, cak i pouzdanom (fault-tolerant)
drajvu, sto se nije moglo uraditi u NT-u 4.
Kliknite na dugme Start, kako bi zapoceli sa postupkom formatiranja. Na ekranu
de se pojaviti polje dijaloga, u kome se od Vas trazi da potvrdite dalji postupak
formatiranja; kliknite na OK i operacija formatiranja ce zapoceli. U polju dijaloga
bice prikazano kako formatiranje napreduje. Jedno upozorenje: iako u polju dijaloga
postoji dugme Cancel, prekidanje zapocetog formatiranja nece uvek vratiti particije
u svoje originalno stanje (pre otkazanog formatiranja).
Ukoliko ste naviknuti da koristite komandni prompt i odatle je mogude fonnatiranje
diska. Da bi to uradili, potrebno je da otvorite Command Prompt koji se nalazi
u direktorijumu Accessories i da onda otkucate sledece:
format driveletter: /fs:filesystem
Sa "driveletter" je oznaceno slovo/oznaka logickog drajva, a "filesystem"
moze biti FAT, FAT32, ili NTFS. Na primer, da bi formatirali novokreirani drajv
E: u NTFS disk formatu, potrebno je da otkucate
format e: /fs:ntfs
Mora se specificirati disk format - nema podrazumevane vrednosti.
Konvertovanje FAT-a u NTFS
Ukoliko na Vasem disku imate FAT, ili FAT32 drajvove, a zeleli bi ste da to
budu NTFS drajvovi, nije potrebno da podatke backup-ujete, preformatirate disk
i onda krenete od pocetka. Umesto toga, mozete iz komandnog prompta iskoristiti
CONVERT komandu. Njen zapis je veoma jednostavan:
convert driveletter: /fs:ntfs
Na primer, da bi na taj nacin konvertovali drajv P: u NTFS format, potrebno
je da otkucate
convert p: /fs:ntfs.
Nakon toga, trebalo bi da rezultat izvrsenja komande bude pracen sledecim porukama:
The type of the file system is FAT32
Determining disk space required for filesystem conversion Total disk space:
51200KB
Free space on volume: 50395KB
Space required for conversion: 2303KB
Converting file system Conversion complete
Uocite da je na drajvu potrebno imati odredeni iznos slobodnog prostora (u
ovom slucaju slobodan prostor znaci neiskorisceni prostor na particiji), da
bi se drajv mogao konvertovati. To je mesto na kome se smestaju podaci za vreme
reorganizacije klastera. Ukoliko nemate dovoljno slobodnog prostora, drajv nece
moci da se konvertuje. Zbog toga, drajv treba konvertovati pre nego sto postane
isuvise popunjen.
Konverzija se ne moze obaviti u neki drugi fajl sistem, osim za NTFS i, takode,
postupak nije moguce koristiti u obratnom smeru. Takode, ne moze se konvertovati
tekuci drajv, sto znaci da se sistemski drajv ne moze konvertovati u NTFS format
bez restartovanja racunara. Konverzija ce se na njemu obaviti tokom samog postupka
restartovanja.
|